Sjedim na vrhovima prstiju, i jesen je tu pogurena
ispod krošnje smokvina drveta.
Oblaci zapadnjakom sapleteni među grane
pijavice
skupljaju prah iskopina
i sipaju po kosi domaćina.
Urlik ratnika savija gnijezdo
u tišini sarkofaga
kao zmija plazi i
uvija se pod stopom
gospodara
kule iznad grada
tamo gdje se planine guraju golim ramenima
Kad iz grla pusti glas
sedam gromova zatutnji
Od straha
vjetrovi zaboraviše puhati
Od straha
ljudi prestadoše pričati
Od straha
pognuše glave
Ponosno se vrati On u svoj kraj.
U ovom gradu, zaboravljenom,
na mjestu gdje sunce ostavlja zadnji trag
sad prikaza se žena
toplim kapljama okupana.
Utrnulim, klecavim korakom
U maloj lokvi
Razgrćem mulj i tražim nar
Što mi ga ispusti nepoznata žena.
Prva knjiga: GOSPODAR ZABORAVLJENOG GRADA, Ljubljana. 1995.
Klasični motivi i prastare istine na kojima je počivao svijet prije ratne kataklizme očito više nisu na snazi i čovjek je samo jedna usamljena jedinka u svemiru. Ovome treba dodati čovjekovu nemogućnost da odgovori na sva pitanja pred kojima se nalazi, te njegov strah, stravičan strah pred obiljem zla, pred prazninom i pred razornim silama kojima je bio izložen. Zato je sasvim logična težnja bosanskih pjesnika da razore do tada rabljene poetske klišee, uspostave nove i drukčije, da se posluže tehnikama nekih drugih medija i umjetničkih izražaja, i da kroz mozaičnost i svojevrsnu montažu izraze, prvenstveno, psihološke stresove koje je iznjedrila ratna zbilja. Slobodanka Ključanin je, čini mi se, najuzoritiji primjer rečenih nastojanja. Poetska perspektiva je posudila mnogo od pogleda kamere, a pjesma se dosljedno realizira na principima montažiranja. Za bosanske uvjete to je potpuno nova vrsta lirske kulture, pri čemu su granice pjesničkog izraza u znatnoj mjeri proširene. Ono što se definira kao postupak intertekstualnosti i intermedijalnosti, te ukrštanje diskursa, ili ako se ostane usključivo u domenu pjesničke umjetnosti, naslijeđem imažinizma i impresionizma, kao i postupkom demetaforizacije poetskog izraza – dolazi kao osnovna karakteristika pjevanja Slobodanke Ključanin.
Almir Zalihić